SAD IMAMO DOKAZ Cook: Izraelske tvrdnje o iranskoj “prijetnji” oduvijek su bile laž

Piše: Jonathan Cook, thebosniatimes.ba Može li biti da je tridesetogodišnja izraelska naracija o Iranu – ona koja je uvjerila američkog predsjednika Donalda Trumpa da povede kriminalni i katastrofalni rat agresije – oduvijek bila fikcija, izmišljotina smišljena u Tel Avivu? Daleko od toga da Teheran predstavlja egzistencijalnu opasnost za Izrael, kako premijer Benjamin Netanyahu tvrdi decenijama, možda je pravi strah Izraela da bi jači Iran potkopao njegov jedinstveni utjecaj na Washington, ugrožavajući njegov status jedine – i nenadzirane – nuklearne sile u regiji? Možda se veliki dijelovi svijeta suočavaju s ekonomskim slomom samo da bi Izrael mogao ostati glavni igrač na Bliskom istoku – neodgovorna aparthejdska država koja čini genocid nad palestinskim narodom i etnički čisti južni Libanon? Prošle sedmice dobili smo definitivan odgovor, zahvaljujući New York Timesu. To je beskompromisno dat odgovor na sva ova pitanja. Novine su izvijestile da je Netanyahu ne samo pogrešno uvjerio Trumpa u ideju brze promjene režima u Iranu nakon kratke kampanje bombardiranja “šoka i strahopoštovanja”. Također je Bijeloj kući otkrio ko će zamijeniti ajatolaha Alija Hamneija, vrhovnog vjerskog vođu Irana. Izvanredno, prema Timesu, Netanyahu je imenovao čovjeka za tu poziciju, bivšeg iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada. Cilj na početku zračne kampanje bio je da Izrael ubije Hamneija, a zatim oslobodi Ahmadinejada iz kućnog pritvora napadom na stražare koji su ga držali. Vjerovatno je Ahmadinejad tada trebao upasti u citadelu i zaplijeniti ključeve palače. Ali samo je Hamneijevo ubistvo prošlo po planu. Vjeruje se da je Ahmadinejad, koji je navodno prethodno konsultovan o planu, povrijeđen u izraelskom napadu u blizini svoje kuće. Predomislio se, moguće sumnjajući da mu se i njemu sprema atentat, te se sakrio. Njegovo trenutno boravište i zdravstveno stanje nisu poznati. Vrhunska bauka Ni američki ni izraelski zvaničnici nisu htjeli komentarisati Times o navodnoj zavjeri za promjenu režima, shemi koju su novine nazvale “drskom”. To je podcjenjivanje svih podcjenjivanja. Ideja da je Ahmadinejad imao podršku naroda, a kamoli vjerski autoritet i vojnu snagu iza sebe, da se suoči s Korpusom islamske revolucionarne garde, najjačom iranskom vojnom snagom odgovornom za zaštitu klerikalnog režima, je za ptice. To što je iko u Bijeloj kući ozbiljno shvatio ovaj plan, a kamoli djelovao po njemu, zaista je zapanjujuća ideja. Ali pretpostavka da bi Ahmadinejad mogao ponovo preuzeti uzde vlasti u Iranu je vjerovatno najmanje apsurdan dio sheme. Premotamo dvije decenije unaprijed, i Netanyahu navodno sada misli da je Ahmadinejad najbolja osoba za vođenje Irana; osoba zbog koje je vrijedilo ubiti Khamneija. Dok mlađi čitaoci možda ne prepoznaju Ahmadinejadovo ime, mnogi bi trebali. Tokom većeg dijela svog osmogodišnjeg predsjedništva, počevši od 2005. godine, punio je naslove gotovo sedmično. Zašto? Zato što ga je Izrael pretvorio u bauka. Nakon što je Sadam Husein svrgnut i pogubljen u susjednom Iraku 2006. godine, nakon ilegalne invazije SAD-a i Velike Britanije, Ahmadinedžad je proglašen novom neumoljivom prijetnjom regionalnom miru. Tvrdnje o Ahmadinedžadu prvi put su unijele iluzornu supstancu u sada neosporni izraelski scenarij da navodno fanatični, poremećeni Iran neće ostaviti kamen na kamenu u nastojanju da uništi Izrael. Ahmadinedžad, kako nam je više puta rečeno, nastoji da napravi nuklearnu bombu – čak i nakon što je Khamnei 2003. godine izdao vjerski edikt kojim se strogo zabranjuje njen razvoj. godine, Ehud Olmert, tadašnji izraelski premijer, upozorio je svijet da je Ahmadinedžad “psihopata najgore vrste”, dodajući: “Govori kao što je Hitler govorio u svoje vrijeme istrebljenja cijele jevrejske nacije.” Olmert je ponavljao kampanju koja je izazivala paniku, a koju je predvodio Netanyahu, tadašnji vođa izraelske opozicije, da Iran treba odmah napasti kako bi se spasili Izrael i svijet. „Godina je 1938. i Iran je Njemačka“, rekao je Netanyahu na sastanku američkih jevrejskih lidera iste godine. „I Iran se utrkuje da se naoruža atomskim bombama.“ O Ahmadinedžadu je rekao: „Vjerujte mu i zaustavite ga… On priprema još jedan Holokaust za jevrejsku državu.“ Pod Ahmadinedžadom, Iran je navodno bio odlučan da uništi Izrael, pretvarajući ga u gigantski Auschwitz. Također 2006. godine, Netanyahu je za izraelski vojni radio rekao: „Izrael bi sigurno bio prva stanica na iranskoj turneji uništenja.“ Ahmadinedžad je bio toliko poremećen, rekao je Netanyahu, da se neće zaustaviti na istrebljenju Izraela: „Iran razvija balističke rakete koje bi dosegle Ameriku, a sada pripremaju rakete s dovoljnim dometom da pokriju cijelu Evropu.“ „Genocidna namjera“ Ubrzo nakon toga, izraelska operacija širenja straha dostigla je vrhunac u Londonu. Netanyahu je rekao članovima britanskog parlamenta da Ahmadinejad mora biti hitno izveden pred Međunarodni krivični sud – sud za ratne zločine u Hagu – zbog njegovog “mesijanskog apokaliptičnog pogleda na svijet”. Ironija nad ironijom, Netanyahu – koji je 20 godina kasnije bjegunac od istog tog suda, optužen za zločine protiv čovječnosti zbog izgladnjivanja naroda Gaze – naglasio je Ahmadinejadove navodne genocidne namjere prema Izraelu.  „Ni 1930-ih, niko nije vjerovao da je Hitler sposoban poduzeti akciju jer nije eksplicitno govorio o istrebljenju jevrejskog naroda“, rekao je Netanyahu britanskim zastupnicima. „Nasuprot tome, iranski predsjednik javno objavljuje svoje namjere i niko ga ne pokušava zaustaviti.“ Michael Gove, bivši konzervativni ministar kabineta koji je predsjedavao sastankom, oduševljeno se složio, ignorišući zbunjujuću činjenicu: da hiljade Jevreja žive u Iranu stoljećima. Gove je na sastanku rekao da je Ahmadinejadova “retorika više nego zabrinjavajuća, već ravna podsticanju genocida”. Goveova zabrinutost zbog genocida se naknadno nije proširila na Gazu. On je više puta osudio svakoga, uključujući pravne stručnjake i naučnike o Holokaustu, ko je primijetio izraelski genocid tamo. Usred masovnog pokolja u Gazi, Gove je čak pozvao da izraelska vojska dobije Nobelovu nagradu za mir. Zamagljena ogledala Prije dvije decenije, poruka Netanyahua bila je jasna: Ahmadinejad je bio toliko žestoki antisemit da je zaslužio da ga se poredi s Hitlerom. Ahmadinejad je bio toliko željan da nastavi program nuklearnog oružja da je bio spreman prkositi vrhovnom vjerskom vođi zemlje. Bio je toliko mentalno nestabilan da je bio spreman upotrijebiti to oružje za istrijebljenje Izraela, iako bi takav potez osigurao odmazdu nuklearnim protuudarom na njegovu vlastitu zemlju. Da ne zaboravimo, Ahmadinejad je imao reputaciju tako nemilosrdnog obračuna s političkim protivnicima da je Amnesty International 2014. godine primijetio da je njegova vladavina “označila smrtnu presudu akademskim slobodama u Iranu”. Pa ipak, dvije decenije kasnije, Netanyahu navodno sada misli da je Ahmadinejad najbolja osoba za vođenje Irana; osoba zbog koje je vrijedilo ubiti Khamneija, najutjecajnijeg iranskog protivnika nuklearnog oružja. New York Times izvještava da su posljednjih godina unutar Irana postojale snažne sumnje da Izrael, Velika Britanija i SAD njeguju veze s Ahmadinejadom i onima oko njega – sumnje koje sada izgleda potvrđuju očigledni izraelski plan promjene režima. Novine dalje izvještavaju da je Ahmadinejad nedavno putovao i u Gvatemalu i u Mađarsku, zemlje s vrlo bliskim vezama s Izraelom. Ima li išta od ovoga smisla? Ipak, za zapadne medije, činjenica da je Netanyahu zagovarao Ahmadinejada kao spasitelja Irana i da je američka administracija svim srcem prihvatila ovu ideju, malo je više od “iznenađenja”. U stvari, to uništava cijelu izraelsku naraciju o Iranu. To je znakovit podsjetnik na zjapeći jaz između onoga što nam se decenijama govori o Iranu i onoga što se zapravo događa. Slika i stvarnost gotovo da nemaju sličnosti jedna s drugom. Sve je ovo bila iluzija i obmana. ‘Izbrisan s mape’ U svojoj knjizi iz 2008. godine, Izrael i sukob civilizacija, istakao sam da se ništa što nam Izrael govori o svom bliskoistočnom rivalu ne može prihvatiti zdravo za gotovo – ponajmanje izraelska tvrdnja da je Ahmadinejad bio “novi Hitler” koji mrzi Jevreje. Mnoge tvrdnje koje je Izrael promovirao prije 20 godina o Ahmadinejadavoj genocidnoj namjeri proizašle su iz pogrešnog prijevoda govora u kojem je iranski vođa citirao pokojnog ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, koji je predvodio Islamsku revoluciju 1979. godine. Prema zapadnim političarima i medijima, Ahmadinejad je pozvao na “brisianje Izraela s mape” – što je široko prikazano kao ambicija da se pokrene nuklearni napad na Izrael. Dezinformacije o Iranu trebale su biti previše očigledne još 2006. godine, da je išta od toga bilo pravilno izviješteno – baš kao što bi trebalo biti i sada. U stvari, Ahmadinejad je ponavljao Khomeinijevu opservaciju da Izrael ne može beskonačno opstati u obliku nelegitimne jevrejske supremacističke države koja ugnjetava drugi narod. Istakao je da su dani Izraela kao rasističke države odbrojani, baš kao što su bili i dani aparthejda u Južnoj Africi. Osjećaj iza Khomeinijeve izjave trebao bi biti mnogo jasniji u sadašnjim okolnostima, kada je Izrael, a ne Iran, zauzet brisanjem ljudi s karte – u Gazi i južnom Libanu. Slično tome, Izrael i njegovi zapadni saveznici napravili su mnogo buke 2006. godine kada je Ahmadinejad sazvao ono što je široko pogrešno predstavljeno kao konferencija o “poricanju Holokausta” u Teheranu. U stvari, Ahmadinejad je organizirao ono što je trebalo biti provokativan – a za neke i uvredljiv – trik kako bi osporio zapadne tabue o Izraelu i naglasio licemjerje Zapada prema muslimanima. Ahmadinejad je imao dvostruku poentu: prvo, ako muslimani nemaju pravo da zapadnjaci poštuju njihova uvjerenja i osjetljivosti – što dokazuju “danska karikatura” iz 2005. i odbrana “slobode govora” zbog predstavljanja karikatura proroka Muhameda – zašto bi zapadnjaci očekivali da će njihova vlastita osjetljivost prema Izraelu i Holokaustu biti izuzeta od osporavanja? Također je želio analizirati zapadno uvjerenje da neko drugi, palestinski narod, treba platiti visoku cijenu, uključujući decenije oduzimanja imovine i zlostavljanja, za zločine Zapada protiv evropskih Jevreja. Horor predstava Dezinformacije o Iranu trebale su biti previše očigledne još 2006. godine, da je išta od toga bilo pravilno izviješteno – baš kao što bi trebalo biti i sada, dvije decenije kasnije, da su zapadni novinari radili svoj posao umjesto da djeluju kao stenografi za Izrael i Bijelu kuću. Laži, sada kao i tada, služe istom cilju: opravdavanju uništavanja Irana – zatim kroz sankcije, kasnije kroz dodavanje ilegalnog bombardiranja – kako bi se zaštitilo pravo Izraela da gazi po životima ljudi širom regije bez posljedica. Iran, koji sada odbija da se oslobodi svog pritiska nad Hormuškim moreuzom i globalnim snabdijevanjem naftom, zahtijeva da cijena uključuje kraj američke podrške izraelsko režiranoj horor predstavi na Bliskom istoku. Poput razmaženog djeteta, Trump se baca okolo – dok unovčava nestabilnost tržišta nafte – pokušavajući nametnuti stara pravila, kada uslovi sukoba više nisu pod njegovom isključivom kontrolom. Njegov najnoviji ispad bijesa – onaj koji se podjednako kuha u Tel Avivu kao i u Washingtonu – jeste da se većina arapskih država, uključujući iranske susjede u Zaljevu, prisili da potpiše takozvane Abrahamove sporazume s Izraelom. Ovo se predstavlja kao okvir za regionalni “mirovni sporazum” koji uključuje Iran. U stvari, to je upravo suprotno. Sporazumi su osmišljeni da učvrste status Izraela kao glavnog igrača Bliskog istoka, podređujući interese arapskih država izraelskim, i time izolujući Iran u regiji i ostavljajući palestinski narod i Libanon na milost i nemilost genocidnog Izraela. Ovo je još jedna prevara, poput Trumpovog “Odbora za mir”, koji kriminalnu agresiju i genocid SAD-a i Izraela prikriva kao mirotvorstvo. Ono što se posljednjih 20 godina laži i pogrešnih uputa pokušava sakriti je jednostavna činjenica: nije Teheran taj koji vode poremećeni, genocidni megalomani koji prijete sigurnosti regije i svijeta. To su Tel Aviv i Washington. Otkako je par započeo svoj kriminalni rat agresije protiv Irana prije tri mjeseca, Teheran je pokazao suzdržanost, djelovao oprezno i ​​pokazao spremnost na pregovore u dobroj vjeri. Šteta što s druge strane nema odgovornih odraslih osoba s kojima može postići dogovor. (TBT, MEE) The post SAD IMAMO DOKAZ Cook: Izraelske tvrdnje o iranskoj “prijetnji” oduvijek su bile laž appeared first on The Bosnia Times.