Nikolas Klisić: Nadam se da ću jednog dana održati koncert u Baru

Gost „Promenade četvrtkom“ bio je Nikolas Klisić, jedan od najistaknutijih predstavnika crnogorske dijaspore u Južnoj Americi. Porijeklom iz Crmnice, iz Limljana. Sin počasnog konzula Crne Gore u Urugvaju Maria Klisića, Nikolas od rođenja 1973. živi i radi u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Nedavno je postao član državnog Savjeta za saradnju sa dijasporom i iseljenicima, a tokom boravka tim povodom u Baru, kod svog rođaka Voja Klisića, sa zadovoljstvom se odazvao pozivu da gostuje u programu Radio Bara. “Naš prađed je iz Crne Gore najprije otišao u Argentinu, gdje je radio u industriji prerade mesa. Nakon što je tamo zasnovao porodicu i stekao iskustvo na rukovodećim poslovima, dobio je ponudu da se preseli u Urugvaj, gdje se naša porodica konačno nastanila 1931. godine. Iako smo tokom generacija izgradili život u Urugvaju i tamo postigli uspjeh, nikada nismo zaboravili svoje porijeklo. Svijest o crnogorskim korijenima ostala je snažna i mi Crnu Goru doživljavamo kao svoju matičnu zemlju”, priča Klisić.  Predstavljajući svoj život u Montevideu, naš sagovornik kaže da je nastanjen u mirnijem dijelu grada, blizu obale, te da se bavi porodičnim biznisom iz oblasti špedicije, odnosno međunarodnim pomorskim transportom, uvozom i izvozom roba. Pored poslovne karijere, aktivan je i kao muzičar, i to dobro poznat u više zemalja Južne Amerike. Piše tekstove i muziku, svira gitaru i pjeva: “Ja sam kantautor. Objavio sam do sada pet CD-ova na španskom jeziku. Moja muzika nije baš klasični pop, ima dosta sastojaka iz brazilske muzike. Takođe pjevam i na crnogorskom jeziku, ja sam najveći fan Miladina Šobića u južnoj hemisferi. Baš bih želio da napravim jedan tribute projekat posvećen Šobiću, to mi je odavno velika želja, i već sam počeo razgovore o tome, ali, o tome više kad dođe vrijeme”, ističe Klisić. Na pitanje da li postoji šansa da možda jednog dana svoje umijeće u pjevanju, sviranju i komponovanju predstavi i crnogorskoj publici, baš ovdje u svojoj postojbini, odgovar abez razmišljanja: “Uh, da vam kažem, to mi je san i ja sam sto posto siguran da to će biti, da ću uspjeti da to napravim”. U komentaru tvrdnje da je upravo muzika generacijama naše dijaspore glavna podrška u očuvanju i učenju jezika svojih predaka, Nikolas kaže da su muzika, knjige i filmovi najefikasniji način za očuvanje jezika među pripadnicima dijaspore. On ukazuje da Crnogorska zajednica u Urugvaju redovno organizuje filmske festivale na kojima prikazuju filmove iz Crne Gore, ali i iz drugih država bivše Jugoslavije. “Smatram da kultura predstavlja najbolji način predstavljanja naroda i očuvanja identiteta. U Urugvaju, Koliko procjenjujemo, postoji oko 300 ljudi crnogorskog porijekla, dok je oko stotinu njih aktivno uključeno u rad Crnogorske zajednice. Poseban izazov predstavlja nam asimilacija, naročito kroz hrvatske iseljeničke organizacije koje nude određene pogodnosti i programe. Zbog toga mi u  crnogorskoj zajednici nastojimo da ljude upoznamo sa njihovim stvarnim porijeklom i da ih podstaknemo da se uključe u aktivnosti zajednice, uključujući kurseve jezika i kulturne programe. Tu immao veliku podršku Matice crnogorske koja nam pomaže prevodima materijala i dostavlja nam kulturne sadržaje prilagođene ljudima koji ne govore dobro jezik. Do sada smo dobijali izložbene panele, prevedene knjige i druge edukativne materijale. Takođe bih pohvalio i saradnju sa Ministarstvom dijaspore i ranijom Upravom za dijasporu”, naglašava Klisić. On je istakao dobru saradnju sa crnogorskim organizacijama u drugim državama Južne Amerike, posebno u Argentini, gdje živi veliki broj ljudi crnogorskog porijekla. Kako je naveo, saradnja obuhvata zajedničke susrete, organizaciju škole jezika i kulture, kao i povezivanje zajednica iz Perua, Čilea i Paragvaja. “Posebnu pažnju posvećujemo radu sa mladima, jer je njihovo uključivanje najvažniji, ali i najteži zadatak. Mojoj generaciji Crna Gora predstavlja korijen i identitet. Ljudi koji nijesu porijeklom iz Crne Gore često ne mogu da razumiju koliko snažna može biti emocionalna veza sa zemljom predaka nakon toliko generacija. Urugvajci često primjećuju i cijene entuzijazam kojim mi, crnogorski iseljenici, čuvamo svoju tradiciju. Različite zajednice imaju specifične potrebe, ali i zajedničke interese kada je riječ o očuvanju identiteta”, dodaje Klisić. Nedavno u Podgorici, zajedno sa kolegom predstavnikom crnogorske zajednice iz Argentine Huanom Vladimirom Martinovićem, Klisić  je razgovarao sa poslanikom u Skupštini Crne Gore Gordanom Stojovićem, bivšim crnogorskim ambasadorom u Argentini, o unapređenju saradnje sa dijasporom u Južnoj Americi. Nikolas je saglasan sa stavom iznijetim na tom sastanku da bi dio zvanične komunikacije matice sa ovom dijasporom trebao da bude i na španskom jeziku, “jer mnogi pripadnici mlađih generacija više ne poznaju dovoljno dobro crnogorski jezik”. “Mislim da je to pošteno. Sa druge strane, treba da idemo dalje sa kursevima crnogorskog jezika, ali, i da komunikacija bude na španskom, jer bi to značilo da se brine o staroj dijaspori i na simboličkom nivou, smatram da mnogo znači našim ljudima”. Govoreći o svom imenovanju u Savjet za saradnju sa dijasporom i iseljenicima, Klisić ističe da to za njega predstavlja veliku čast, ali i odgovornost. Podsjeća da je i ranije bio uključen u rad Savjeta, ali da je pandemija koronavirusa “prekinula mnoge aktivnosti”. Ipak, ispoljio je neskriveni optimizam-kako kaže, uvjeren je da će u narednom periodu biti realizovani brojni projekti usmjereni na promociju Crne Gore u Južnoj Americi i širom svijeta. Put do Bara, odnosno do Crne Gore, trajao mu je preko 24 časa: prvo avionom iz Montevidea do Paname, pa onda iz Paname do Evrope, i još jedno presjedanje do Podgorice. Priznaje da je put bio naporan, no, osjećaj zadovoljstva već pri prvom koraku u Crnoj Gori, ističe, briše sav umor kao gumicom. “Dolazio sam već pet puta, prvi put još 1984. godine kao dijete i taj boravak je ostavio snažan utisak na mene. Posebno se moram zahvaliti na velikom gostoprimstvu mom rođaku, čuvenom TV novinaru Voju Klisiću koji je izuzetan domaćin i čovjek, zahvaljujući njemu sam uspio da održavam redovne veze sa zavičajem”. A kako crnogorska dijaspora danas održava kontakte sa svojom maticom, mimo društvenih mreža? “ Postoji sjajna internet platforma koja omogućava  dijaspori pristup televizijskim programima, filmovima, serijama i informativnim sadržajima, a ja lično koristim i YouTube kako bih pratio savremene i stare filmove sa prostora bivše Jugoslavije. Posebno uživam u klasicima domaće kinematografije, koje smatram važnim dijelom kulturnog nasljeđa i dodatnim načinom očuvanja veze sa jezikom, tradicijom i identitetom mojih predaka”, dodaje Nikolas. On je istakao da crnogorska zajednica u Urugvaju redovno obilježava sve najvažnije datume iz crnogorske istorije: “Redovno organizujemo proslave značajnih državnih praznika, posebno Dana državnosti 13. jula i Dana nezavisnosti 21. maja, tako je i sada jubilej obnove nezavisnosti obilježen na dostojanstven način. Ove proslave prilika su da javno iskažemo privrženost Crnoj Gori, da se okupe članovi zajednice, istaknu državna obilježja i dodatno učvrste veze među ljudima koji dijele isto porijeklo. Za nas u dijaspori takvi događaji imaju poseban emotivni značaj jer predstavljaju vezu sa domovinom naših predaka”. Upitan da slušaocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info uputi poruku Crnogoraca Južne Amerike svojim zemljacima ovdje, u matici, Klisić je kazao: “Poručio bih da nikad nećemo zaboraviti našu Crnu Goru, i da vas volimo i cijenimo, i da se nadamo da i vi nas volite, jer je ljubav suština. Volimo vas sve!”The post Nikolas Klisić: Nadam se da ću jednog dana održati koncert u Baru first appeared on BARinfo.